Naš je vrtić dobio prijekopotrebnu psihosocijalnu podršku Centra za autizam Osijek u obliku četiri predavanja za odgojno-obrazovne djelatnike. Prvo predavanje smo odradili, a sljedeća tri slijede u narednim tjednima. Razgledali smo i njihov prostor te se inspirirali materijalnim poticajima i vizualnim rasporedima koji mogu i nama pomoći u radu s djecom s autizmom. Predavanje je održala psihologinja Marija Prpić.

 Autizam – koji su prvi znakovi i kako pomoći djetetu? 

Autizam je neurorazvojni poremećaj koji se očituje već u ranom djetinjstvu. Američki psihijatar Leo Kanner je 1943. godine uočio neobična ponašanja kod jedanaestoro djece. Za opis ovog sindroma koristio je termin „autizam“ koji je označavao povlačenje u svijet mašte. U ovom blogu donosimo vam sve o autizmu – koji su prvi znakovi, što sve može utjecati na razvoj poremećaja te koje se terapije koriste u svrhu povećanja kvalitete života pojedinaca s autizmom.

Autizam – koji su prvi znakovi i kako pomoći djetetu?

Što je autizam?

Poremećaj iz spektra autizma složen je neurorazvojni poremećaj karakteriziran poteškoćama u socijalnim i jezičnim vještinama,  komunikaciji, učenju i motorici. Pojam „spektar“ odnosi se na širok raspon simptoma i ozbiljnosti. Svako dijete je zasebno i specifično stoga se ne može odrediti točna dob prepoznavanja prvih znakova, međutim najčešće se prepoznaje već u ranom djetinjstvu – između 2. i 3. godine života, a ponekad i ranije. Poseban oblik autizma – atipični autizam, započinje kasnije u djetinjstvu, većinom do dvanaeste godine života. Autizam je poremećaj koji traje cijeli život i ne može se izliječiti, no adekvatna terapija značajno povećava funkcionalnost i produktivnost pojedinca te podiže kvalitetu života na veću razinu.

Znakovi (simptomi) autizma

Neka djeca pokazuju prve znakove autizma već u ranom djetinjstvu, poput izbjegavanja kontakata očiju, neodazivanja na vlastito ime ili ravnodušnosti prema roditeljima ili skrbnicima, dok se druga djeca razvijaju normalno nekoliko mjeseci ili godina života, bez pokazivanja simptoma autizma, a potom postanu naglo povučena, agresivna ili šutljiva. Simptomi se razlikuju od djeteta do djeteta i ne moraju sva djeca koja imaju autizam pokazivati sve znakove. Također, mnoga djeca koja nemaju autizam mogu pokazivati nekoliko znakova autizma stoga je stručna procjena od iznimne važnosti. Glavni simptomi autizma očituju se u ponašanju, komunikaciji i socijalizaciji.

Ponašanje

Odrasli i djeca s autizmom vrlo često imaju neobična ponašanja ili interese, a to može uključivati:

Ponavljajuće pokrete tijela (ljuljanje, mahanje, okretanje, hodanje/trčanje unaprijed i unatrag)

Dugotrajno gledanje u svijetlo ili predmete koji se kreću

Slaganje igračaka ili nekih predmeta prema točnom redoslijedu te ukoliko se raspored promijeni reagiraju uzrujano

Pokazivanje opsesivnih interesa prema nečemu

Potrebu za ustaljenom rutinom

Poteškoće u komunikaciji i socijalizaciji

Socijalna interakcija i komunikacija često predstavljaju veliki izazov za osobe s autizmom.

Neki od znakova poteškoća kod djeteta mogu biti:

Izbjegavanje kontakta očima

Neodazivanje na vlastito ime

Dijete ne razgovara

Neprestano ponavlja riječi ili fraze

Nepokazivanje emocija poput sreće, tuge, iznenađenja ili pretjerana reakcija na određenu situaciju ili predmet

Ne dijeli interese s drugima (npr. dijete nikad  nije pokazalo predmet koji mu se sviđa, izrazilo interes prema nečemu)

Ne prepoznaje tuđe emocije

Ne primjećuje ostale vršnjake i nikada se ne igra s njima

Ne razumije složena pitanja ili upute

 Važno je aktivno pratiti razvoj djeteta te što prije potražiti stručnu procjenu ukoliko dijete u nekom trenutku razvoja počne pokazivati neke od navedenih simptoma. 

Autizam – koji su prvi znakovi i kako pomoći djetetu?

Zašto nastaje autizam?

Poremećaj iz spektra autizma i dalje nema poznat točan uzrok. S obzirom da je poremećaj vrlo složen te da simptomi i njihova težina variraju, vjerojatno postoji više uzroka u kojima su genetika i okoliš u interakciji.

Nekoliko različitih gena uključeno je u poremećaj iz spektra autizma. Kod neke djece autizam može biti povezan s  genetskim poremećajem poput Rettovog sindroma (progresivni neurorazvojni poremećaj) ili sindroma fragilnog X kromosoma (najčešći nasljedni oblik mentalne retardacije) dok kod druge djece, ostale genetske promjene (mutacije na kromosomima) mogu povećati rizik za razvoj autizma.

Neke genetske mutacije su nasljedne, dok se neke se javljaju spontano, a obje uvelike mogu utjecati na razvoj mozga i način komunikacije moždanih stanica čime određuju ozbiljnost simptoma. Način na koji okoliš utječe na razvoj autizma nije točno definiran, no na temelju istraživanja se smatra kako virusne infekcije, različiti lijekovi i komplikacije u trudnoći povećavaju rizik za razvoj poremećaja iz spektra autizma.

Preuzeto s: www.poliklinika-mazalin.hr