Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, u utorak 17. studenoga 2026. godine, najmlađi su stanovnici Valpova dostojanstveno, s puno ljubavi i poštovanja odali počast gradu heroju.
U obilježavanju su sudjelovali mališani iz triju odgojnih skupina Dječjeg vrtića „Maza“ Valpovo – „Bubamare“, „Leptirići“ i „Pandice“ – kojima su se pridružila i djeca iz skupine „Štrumpfovi“ Dječjeg vrtića „Moj Bambi“. Uz odgojiteljice i djelatnike obaju vrtića, događaju su prisustvovali ravnateljica DV Maza Valpovo Jelena Lacković i ravnateljica DV „Moj Bambi“ Vedrana Kuna, kao i gradonačelnik Grada Valpova Matko Šutalo sa svojim suradnicima.
U znak sjećanja i zahvalnosti svima koji su položili svoje živote za slobodu domovine, djeca su zajedno s odraslima zapalila lampione, stvorivši tako toplo svjetlo mira i nade za Vukovar.
Posebno dirljiv trenutak obilježavanja bila je recitacija djece iz skupine „Bubamare“, koja su prisutnima izvela stihove pod nazivom „Moje svjetlo za Vukovar“:
MOJE SVJETLO ZA VUKOVAR
Maleni lampion u ruci mi sja,
Za sve hrabre ljude palim ga ja.
U svakom prozoru, na svakoj cesti,
Svjetlo će toplu poruku u noć odnijeti.
Vukovar spava mirnim snom,
Čuvali su heroji naš dragi dom.
Hvala im za slobodu, hvala im za mir,
U našim srcima živjet će zauvijek taj svemir.
Emocije okupljenih dodatno je dotaknula odgojiteljica skupine „Bubamare“ Jelena Rogić (časna sestra M. Anđela), i sama rođena Vukovarka. Ona je djeci i ostalim prisutnima pročitala svoju autorsku pjesmu „Vukovar u mom srcu“, posvećenu rodnom gradu i najmlađim generacijama kojima prenosi poruku mira, dobrote i ljubavi:
VUKOVAR U MOM SRCU
Pjesma za moj Grad i djecu kojoj danas pričam o njemu
Postoji jedan grad na Dunavu,
u kojem dio moga srca spava,
gdje svaka ulica priču čuva,
a iznad svega ponosno stoji glava.
Tamo su ostali moji koraci,
moje djetinjstvo, mladost i snovi,
i neki dragi, nezaboravljeni ljudi
što žive u srcu, u svakoj molitvi i misli.
Moj Vukovare, grade moj mili,
nisu te slomile godine tuge,
jer tvoje srce još uvijek kuca,
a tvoje svjetlo obasjava druge.
Danas pred vama, djeco moja,
s ponosom kažem, a srce mi zbori:
vaša je teta iz Vukovara,
iz grada što ljubavlju živi i gori.
I zato danas palimo svijeću,
ne da vas učim što znači strah,
već da vam kažem koliko vrijedi
mir koji čuva svaki dječji dah.
Neka vam svjetlo ove svijeće
o dobroti i ljubavi govori,
jer dok god djeca miru se raduju,
i nada u svakom srcu gori.
A ti, moj Grade, na Dunavu stoj,
ponosan, hrabar, zauvijek svoj.
I kamo god me život odvede,
u meni ćeš živjeti, Vukovare moj.
(s. M. Anđela Rogić)
Ovim zajedničkim okupljanjem valpovački su mališani pokazali da sjećanje na Vukovar živi i u najmlađim srcima te da se vrijednosti mira, zahvalnosti i ljubavi prema domovini njeguju od najranije dobi.