U četvrtak, 24. rujna 2020. godine, odgojiteljice i pedagoginja, stručno su se usavršavale na Edukaciji o pravima osoba s invaliditetom iz sustava socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog sustava pod nazivom “FILOZOFIJA INKLUZIJE, PROGRAMI PODRŠKE ZA OSOBE S INVALIDITETOM” u sklopu novoosnovanog Društvenog centra Valpovo (Poduzetnički inkubator). Tema je prilagođena upravo djelatnicima u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju: „Obitelj i djeca s teškoćama u razvoju“.
Edukacijom su odgojiteljice dodatno osnažene za suradnju s obitelji djece s teškoćama. Voditeljica edukacije, Tena Anić, mag. rehab. educ., približila je odgojiteljicama perspektivu roditelja djece s teškoćama u razvoju objasnivši kako saznanje da dijete ima teškoće u razvoju utječe na svakog člana obitelji pojedinačno, ali i ravnotežu obitelji u cjelini.
Situaciju bolje podnose obitelji koje imaju osobine zbog kojih su otporniji na stres:
- Komunikacija
- Jednakost: jednaka samostalnost i samopouzdanje svih članova
- Duhovnost
- Fleksibilnost
- Iskrenost
- Nada
- Obiteljska čvrstoća: odlučnost u rješavanju problema
- Obiteljsko vrijeme i rutine
- Socijalna podrška
- Zdravlje
Odgojiteljice su spoznale da prilikom suočavanja s činjenicom da dijete ima teškoće u razvoju, obitelj prolazi 6 faza:
1.FAZA: nevjerica, šok, osjećaj nestvarnosti, regresija i bespomoćnost, manjak zrak, plač, nespavanje, gubitak apetita, usmjerenost na sebe, zaokupljenost misli, bezvoljnost;
2.FAZA: izbjegavanje stvarnosti, odbijanje, traganje za drugim rješavanjima, drugim stručnim mišljenjima, tijekom alternativnih metoda, potreba za mijenjanjem stvarnosti;
3.FAZA: bijes na „glasnika loših vijesti“, bijes se može otvoreno pokazivati ili se osoba povlači u sebe, ljutnja na liječnika, stručnjaka, krivnja;
4.FAZA: rezignacija, povlačenje, tuga, krivnja, bespomoćnost, tjeskoba, ponekad depresija. Povlačenje i izbjegavanje socijalnih odnosa, druženja što može biti znak da su roditelji počeli prihvaćati činjenicu da dijete ima teškoće;
5.FAZA: prihvaćanje teškoće, ali i razvijanje pozitivnog stava prema djetetu, poštivanje snaga djeteta i pružanje podrške i pomoći sebi, jedni drugima i djetetu;
6.FAZA: PONOVNO USPOSTAVLJANJE RAVNOTEŽE, PRIHVAĆANJE NOVIH ULOGA I ODGOVORNOSTI, PONOVNO UŽIVANJE U ŽIVOTU, USPOSTAVLJANJE NOVIH ODNOSA!
Obitelji koje imaju podršku obitelji i prijatelja, puno lakše podnose situaciju brige o djetetu s teškoćama.
Odgojiteljice i stručna služba vrtića će i dalje razvijati vještine suradnje s obiteljima i rada s djecom s teškoćama u razvoju što će biti puno lakše i jednostavnije ukoliko i roditelji pokažu iskrenost, povjerenje i razumijevanje.
