IMAMO I PRIČU O VRTIĆU | Dječji vrtić Maza

“MAZA – VAZA” životna je staza!

Priroda joj moćna – baza; “sretno dijete” krovna – fraza!

Eko-program motorna je – snaga; tu je, kod nas: ispred kućnog – praga!

“Razvoj djece” kaže se od – milja; za uspješno kretanje do – cilja!

Poštenje nam dušu – liječi; odgoj-znanje valja – steći!

Nema kraja dječjoj – sreći!

“Vrtić nam je sretna ‘MAZA’, a perivoj cvjetna ‘VAZA’!”

Svjetlana Cvenić, dipl. pedagoginja

Zdravko Pavlović, dipl. ing. biologije

“MAZA – VAZA” životna je staza!

Priroda joj moćna – baza; “sretno dijete” krovna – fraza!

Eko-program motorna je – snaga; tu je, kod nas: ispred kućnog – praga!

“Razvoj djece” kaže se od – milja; za uspješno kretanje do – cilja!

Poštenje nam dušu – liječi; odgoj-znanje valja – steći!

Nema kraja dječjoj – sreći!

Dječji vrtić “Maza” Valpovo (Sl.2), cijelo vrijeme svoga postojanja, stručno i savjesno obavlja najplemenitiju zadaću – brigu za najmlađe! Smješten u idiličnom parku – neslužbeno vrtićkim jezikom prozvan “Vaza” – aktivnosti temelji na znanstvenim spoznajama. Cilj je – sretno dijete!

Vrtić upoznaje poznato i otkriva nepoznato! Stvara “zavičaj mišljenja”! Prilagođava se potrebama roditelja, suvremenoj obitelji i razvojnim mogućnostima djece. Ukazuje, prije svega, na ekološko-biogeografske vrijednosti životnog nam okruženja, koje, uz socijalni razvoj, čine jedinstvenu sliku geografskog prostora (Sl.1,25).

Park, zaštićeni objekt prirode – spomenik parkovne arhitekture – među najznačajnijim je povijesnim perivojima kontinentalne Hrvatske (Sl.12). Osamljen, okrenut sâm sebi i usmjeren na doživljaj svoje tihe unutrašnjosti, a u centru grada, mâmi i slučajnog prolaznika. Tragovi baroknih zvjezdastih raskrižja putova iz 18. stoljeća i danas se u šumi Zvjerinjak naziru, a izvorni pejzažni prostor engleskog tipa s prostranim livadama i vidicima, vodotocima i šumarcima prilagođenih krajoliku, iz 19. stoljeća, gotovo je u potpunosti sačuvan. Oboje su rijetkost u parkovnom nasljeđu Hrvatske. Valpovački park, još je stopljen s tvrđavom-dvorcem, srednjevjekovno-baroknim spomenikom kulture 0-A kategorije, među najvećima u Hrvatskoj! Krije u sebi i ostatke u Hrvatskoj vrlo rijetkih šuma hrasta lužnjaka i običnog graba. Sveukupno – nacionalno je blago i baština bez premca! I upravo u njemu, i djeca i odrasli pronalaze utjehu!

Da je Valpovčanin desetljećima čeznuo za vizurama svoga kraja (Sl.1,25), najbolje svjedoče riječi, sada već pokojne učiteljice i pjevačice slavonskih narodnih pjesama, gospođe Mandice Đuranić: “…Kako smo svaki dan šetali, uvijek sam razmišljala o našem parku koji je najljepši u cijeloj Slavoniji… Maleni su provodili cijelo poslijepodne uživajući u prirodi. Znali su brati livadsko cvijeće, skupljajući češere i hvatajući leptiriće divili se vjevericama što skaču po drveću. Uglavnom, uvijek je bilo neopisivo veselo. I roditelja je uvijek bilo puno. To im je bila jedinstvena mogućnost da i oni vide tu ljepotu prirode…”. Koliko je zavičaj upijen u pore svakodnevnog života, a život bogatstvo zavičaja, vidi se iz njenog ushićenja: “Rođena sam u najljepšem gradu na svijetu – Valpovu!”.

Djeca s prirodom!

Valpovački vrtić “Maza”, usklađeno s roditeljima, potiče i razvija dječje kulture ponašanja i spoznavanja, prije svega prirode i okoliša (Sl.15,17), kao pozitivne vrijednosti. Program ranog i
predškolskog odgajanja i obrazovanja za eko-socijalni održivi razvoj preduvjet je takvog rada.

Razvojne zadaće, zapravo unaprijed postavljeni kriteriji, traže ostvarenje socio-emocionalih interakcija tj. društveno-osjećajnih odnosa među djecom i odraslima (Sl.4,7,21), dobru atmosferu u vrtiću, shvaćanje problema u okruženju, javno prikazivanje vlastitih postignuća i proučavanje tradicije kraja u kojem živimo – zavčaja! Tjelesni i psiho-motorni razvoj valja temeljiti na svijesti i brizi o zdravlju, pravilnoj prehrani, sakupljanju i razvrstavanju ambalaže i drugog, savladavanju prirodnih i umjetnih prepreka (Sl.8), boravku na zraku u različitim vremenskim uvjetima (Sl.4,6,9,14), aktivnostima u dvorani i sportskim udrugama, te recikliranju tj. gnječenju, kidanju i presipavanju papira.

Razvoj spoznaja treba usmjeravati na oblike, teksture, gustoće i namjenu različitih materijala, vizualnu ljepotu vrtićkog okruženja (Sl.2,12,15,24), logičko zaključivanje preko materijala i matematike, istraživanje biljaka i životinja u okruženju (Sl.9), proširivanje spoznaja o zdravom, nezdravom i ugroženom okolišu te o njegovim ljekovitim i potencijalno opasnim svojstvima (Sl.15,16), razvoju kongvitivnog mišljenja sakupljanjem, razvrstavanjem i iskorištavanjem papirnog i drugog otpada te suradnjama s raznim stručnjacima i udrugama (Sl.3,16).

Govor, pak, razvijati u pravcu međusobnog povezivanja (Sl.7,23), bogaćenjem rječnika ekološkim pojmovima, proučavanjem literature obogaćene eko-sadržajima, uživljavanjem u scenske uloge životinja, biljaka i ljudi koji se brinu za očuvanje okoliša, povezivanjem prirode i glazbe oponašanjem zvukova, izrađivanjem udaraljki, uključivanjem roditelja (Sl.4,5) u razne aktivnosti i slično.

Ostvarivanje zacrtanog, provodi se nizom aktivnosti obogaćenih različitim sadržajima. Eko-sadržaji su ugrađeni u sve elemente odgajateljsko-obrazovnog procesa redovitih programa vrtića “Maza”. U njima se uvažava dijete, njegove zasebne potrebe i mogućnosti. Ono se upoznaje s okruženjem tj. zemljom, vodom, zrakom i sunčevom energijom, te sa stanjem okoliša na Zemlji tj. zagađenostima vode i zraka, otpadom oko nas i štetnošću sunčeve energije (Sl.9).

Promatranjem, zaključivanjem, reagiranjem i djelovanjem, dijete uočava ekološke probleme, ljudsku aktivnost na Zemlji oko zbrinjavanja otpada i njegovog utjecaja na zdravlje ljudi, biljaka i životinja, utvrđuje odgovornost čovjeka za stanje okoliša tj. tko ga zagađuje, tko ga može zaštititi i za koga se štiti, te konkretne mjere za zaštitu kao što su, na primjer, recikliranje, sakupljanje papirnog otpada i ponovno korištenje, odlaganje i razvrstavanje. Kroz posebne tematske cjeline, djeci i roditeljima, vrtić “Maza” skreće pozornost na eko-datume kojima se obilježavaju pojedine ekološke problematike (Sl.4,5,12).

Svaka aktivnost, osmišljava se određenim načinom provođenja tj. specifičnom metodom. Djeca u vrtiću pokazuju veliku radoznalost za istraživanje okoline u kojoj se nalaze, a sve to odrađuju promatranjem i svojim osjetilima (Sl.9,11). Ona postupno otkrivaju bogatstvo svoga zavičaja (Sl.25), razvijaju govor, pamćenje, maštu i mišljenje, te stječu različite pojmove. To su prva iskustva koja pridonose oblikovanju dječje spoznaje o ekološkom. Zato im treba pomagati u usmjeravanju ka dobrobiti za okolinu. Igra (Sl.9), rad (Sl.21), slušanje (Sl.6), čitanje, iščekivanje…, sve su to posljedice unaprijed dobro pripremljenog i organiziranog rada. Vrtić “Maza”, sve eko-datume provodi motivacijskim postupcima koji se oslanjaju na elemente igre, spontanosti i radoznalosti.

Priče i aktivnosti imaju elemente ekološkog odgoja, a razgovori o ekologiji su spontani i pokreću ih sâma djeca. Tako, dakle opažanjima, spoznavanjima, radom i izražavanjem, dijete razvija sposobnost komuniciranja o događanjima u bližoj i daljoj okolici. U projektne aktivnosti, uključuju se i roditelji, kreirajući tako cjelokupnu aktivnost vrtića.

Dakle, svaki, pa tako i “Mazin” program, složena je mješavina kriterija, sadržaja i metoda, u ovom slučaju ekološki naglašenih, a kao nositelja humanih vrijednosti.

Eksplozija zadovoljstva!

Humanost tj. čovječnost, ljudskost, osjećaj za “biti čovjek” ili čovjekoljublje, od prvorazrednog je značaja u odgajanju i obrazovanju, posebno djece! Poticanje i razvijanje njihove ekološke svijesti, obavlja se preko različitih sadržaja koji zadiru u tu tematiku.

Znanstveno – stručna

Ako su “ekološki”, to znači da su ti sadržaji znanstveno-stručni. Njih proizvode znanosti i struke kao krajne rezultate otkrivanja nečeg novog i primjenjivanja toga novog. Ugrađuju se oni u ličnost putem raznih aktivnosti, u vrtiću “Maza” usmjerenih prvenstveno vlastitom – zavičaju!

Ekološki sadržaji, spoj su živog i neživog, zapravo životne zajednice i staništa, u kojem glavnu riječ vode njihovi međusobni odnosi – poslanje, uzvraćanje i suposlanje – vremenom se smjenjujući na istom mjestu. Tako, povećanju topline – životinja uzvraća znojenjem, a rak samac u puževoj kućici nosi i hrani na njoj moruzgvu koja ga žarnicama štiti od neprijatelja, itd. “Mazina” dječica vrijedno i strpljivo upijaju blagodati ekologije, a posebno života crne johe i beskrilnog opančara u Valpovačkom parku. No, tu je i posjet pekarnici, voćnjaku, kompostištu, mini-vrtu, gradu, plasteniku s povrćem, šumi, rijeci Karašici, cvjetnjaku, starom i bolesnom hrastu u parku – simbolu vrtića “Maza”, sportskim terenima i dvoranama (Sl.24), itd. itd. Ovi, ali i svi slijedeći sadržaji, rezultat su analize planiranih aktivnosti tokom radne godine 2013./14. uz skromni dodatak nekih važnijih iz 2014./15.! Mnoge od tih aktivnosti, aktualne su i danas, u – 2015./16.!

Ekologistički sadržaji, kojima “Maza” obiluje, često se nazivaju “ekološkim”! Pogrešno, ali dopustivo! Zapravo se radi o zaštiti, očuvanju i obnavljanju potrebnih oštećenih spojeva živog i neživog s ciljem održivog razvoja. To su, zapravo, akcije pokreta “zelenih”! “Mazini” vrtićarci s oduševljenjem i zadovoljstvom uređuju kompostište i mini-vrt u spomeniku parkovne arhitekture Valpovački park, prate trošenje plina vode i struje u vrtiću, te čistoću njegovog okoliša (Sl.2,3,18), pa obilaze plastenike, beru salatu, humanitarno sudjeluju na sajmovima, pa na Badnjak dočekuju roditelje blagoslovljenim jabukama, solju, medom, češnjakom i svijećom, pa su na Gradskom karnevalu, pa obilaze rijeku Karašicu, gradsko odlagalište otpada, selska gospodarstva, pa posjećuju stari i bolesni hrast u parku, tvrđavu-dvorac i muzej (Sl.1,12,25), pa sportski sudjeluju na “Maloj olimpijadi” (Sl.4,5), pa, pa, pa… itd. itd.

Sociološki sadržaji, sadržaji o ljudskom društvu, djeci se nude kao razni oblici misli, opažanja i znanja, te tehničko-tehnoloških proizvoda poput štapa, kompjutora i svemirskog broda. Razmišljanje, razumijevanje i ostvarivanje u Dječjem vrtiću “Maza” Valpovo, prisutni su svugdje (Sl.4,6,13,23,25). Vrtićarci se susreću s baterijama, plastičnim otpadom, gradskim vozilima, strojevima za održavanje čistoće grada, biciklima, romobilima, fotografijama, “Legendi o Bijeloj Gospi”, Betlehemskim svjetlom, smećem, etno-kućama, plakatima i transparentima, itd.

Sami sakupljaju stari papir, crtaju, mijese kruh i pecivo, pripremaju zimnicu, organiziraju igrokaze, prave i postavljaju “tetu Strašilku”, pripremaju bure za kišnicu, prodaju slastice od bundeva, nude pušačima jabuku za cigaretu, kaširaju “Vukovarsku golubicu”, kite jelku za Božić, izrađuju čestitke i kućice za ptice, maske za poklade i uskršnje pisanice, “Sunčev sat” i “Pokladnice”, te “fine slastice”, slušaju istinitu priču iz prošlosti “Valpovo gori”, itd. itd. itd.

Pedagoški sadržaji, kao vodeći u “Mazinom” programu, usmjereni su ka odgoju tj. skupu temeljnih ljudskih vrijednosti koje kao “kultura ponašanja” prenošenjem – odgajanjem – utječu na razvoj i oblikovanje ličnosti. Čine ih pozitivan autoritet, dosljednost u životu i vjeri, spremnost na dijalog, strpljivost, ljubav, te težnja odraslosti i zrelosti (Sl.6,20). Između ostalog, valja razvijati i osjećaje za trpljenje, nagodbu i suživot. Mali “Mazalci” dobivaju ih kroz likovne aktivnosti “Obitelj Bockalo” i “Vesela dječja lica od plodina”, pa kroz akciju “Drvo prijateljstva” ili “Svjetlost za Vukovar”, pa kroz hranjenje ptica zrnjem, salom i orasima, pa posjetom starom i bolesnom hrastu u parku, pa blagoslovom Uskrsnog kruha, pa predstavom “Smješkica za osmjeh”, itd. itd. itd.

Scijenciološki sadržaji, kao drugorazredni u “Mazinom” programu, odmah iza pedagoških, odnose se na znanje tj. sveukupnost vrijednosti odgojne nadgradnje koje kao “kultura spoznavanja” prenošenjem – obrazovanjem – utječu na razvoj i oblikovanje ličnosti. To su činjenice i generalizacije spoznaja, pojmova, pravila i zakona. Među drugima, treba razvijati i svjesnosti različitosti, opstojnosti i vječnosti (Sl.8,23).

“Mazini” vrtićarci ih imaju na raspolaganju kao posjet pekarnici, kao lutkarsku predstavu “Zlatni planet”, kao vrtićku priredbu “Našim šorom pekmezi mirišu”, kao razgovor o štetnosti pušenja, kao izložbu fotografija grada Valpova “Kroz prošlost i sadašnjost”, kao običaji u došašću, kao igre, pjesme i priče o vremenskim prilikama, kao scenska improvizacija “Tko još spava zimski san?”, kao fotografiranje rijeke Karašice, igre s vodom: što pluta?-što tone?, eksperimentiranje s vodom: isparavanje – smrzavanje, voda pod mikroskopom: “Zdrava i bolesna kapljica”, kao akcija važnost i štetnost sunca, kao istinita priča iz prošlosti “Valpovo gori”, kao ekskurzije u selska gospodarstva, zoološke vrtove i tvrđave-dvorce (Sl.1, 25), muzeje (Sl.12) i etno-kuće, kao spoznaje o hrastu – simbolu vrtića “Maza”, itd. itd. itd.

Dakle, vidimo koliki je značaj zavičaja u provođenju aktivnosti vrtičke djece sa znanstveno-stručnim sadržajima. No, taj značaj nije ništa manji kod provođenja regionalno-geografskih aktivnosti.

Regionalno-geografska

Ti sadržaji, rezultat su dijeljenja nekog opisanog geografskog područja na manje dijelove – regije – i njihovog opisivanja!

Zgrada Dječjeg vrtića “Maza” Valpovo (Sl.2,3,15,18-23), shvaćena kao regija, najčešće se koristi u aktivnostima djece. U njoj se provode jesenske likovne aktivnosti, vrtićke priredbe, pripreme za sajmove, uređivanja glavnog i promjenljivog eko-panoa, razgovori o raznim temama, sastanci eko-odbora, uskrsne radionice, itd. U zgradi vrtića pripremana je i dokumentacija za dodjelu “Zelene povelje” Osječko-baranjske županije vrtiću 2015. godine, što je i rezultiralo – uspjehom! Pripremaju se još i druge bilješke, arhivske građe, dokumentacije i slično na razne teme.

U Valpovačkom parku (Sl.7,10,12,14-17) se vrtićarci dosta često druže s prirodom. Tu oni organiziraju eko-patrole kojima nadgledaju stanje okoliša i čiste ga, posjećuju tvrđavu-dvorac (Sl.1,25) i muzej (Sl.12), surađuju s Organizacijom Izviđača “Iovallioss” Valpovo u njihovim prostorijama nedaleko vrtića, izrađuju kućice za ptice i hrane ih, mjere temperaturu zraka termometrom, upoznaju listopadno i zimzeleno drveće (Sl.11,15), park-šumu, obilaze rijeku Karašicu uz rub parka, posjećuju stari i bolesni hrast, izabiru za Europski dan parkova najljepše stablo, crtaju i slikaju cvijeće u parku, organiziraju sportsku dječju “Malu Olimpijadu” (Sl.3-5), sade jelke i uređuju okoliš vrtića (Sl.2,3,18-23) itd.

U novije vrijeme proučavaju život u Jadica-ritu, zapravo crnu johu uz kanal pokraj vrtića (Sl.10,11), te život uz dječje igralište iza zgrade vrtića tj. kukce beskrilne opančare (Sl.8,9,16), susreću se sa “željeznim drvetom” (Gymnocladus dioicus) koje može potonuti u vodi, florom i faunom, fotografiraju po parku, itd.itd.itd. Sveukupno, djeca upoznaju i spoznaju Valpovački park kao zaštićeni objekt prirode u rangu spomenika parkovne arhitekture.

Po Valpovu kao gradu (Sl.12,25), “Mazina” djeca sakupljaju stari papir, plastični otpad i stare baterije, posjećuju rasadnik ukrasnog bilja i cvijeća obitelji Fuderer, u centru grada sudjeluju na humanitarnoj akciji “Božični prodajni sajam”, u crkvi BZ BDM (Sl.12) djeluju pri slavonskim tradicijskim običajima za Badnjak, surađuju s valpovačkim časopisom “Lokalni tjednik”, prisustvuju Gradskom karnevalu, u zgradi srednje škole eksperimentiraju i mikroskopiraju vodu, posjećuju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, šeću gradom za Dan planete Zemlje s lecima i transparentima, itd. Osim toga, “Maze” za Dan Grada gradonačelniku u vijećnici uručuju čestitku, nastupaju u Centru kulture u predstavi “Djeca se raduju Božiću”, pa na Dječjem maskenbalu za Valentinovo, itd, itd, itd.

Izvan Valpova, po Valpovštini, djeca su aktivna na sklapanju eko-prijateljstva s belišćanskim vrtićem, pa na “Bundevijadi” belišćanske udruge djece s posebnim potrebama “Zvono”, pa na Gradskom smetištu Belišće upoznajući kuda ide smeće iz naših domova, pa na vodocrpilištu Jarčevac istražujući vodu, itd. itd. itd.

Izvan Valpovštine, Slavoniju, vrtićarci “Maze” upoznaju kroz sudjelovanja na “Malom festivalu znanosti” u Osijeku, te na “Dječjoj olimpijadi” U D. Miholjcu, te na smotri projekata o ljudskim pravima u Vinkovcima, itd.

Dakle, značaj zavičaja u provođenju aktivnosti vrtićke djece sa regionalno-geografskim sadržajima, također ima određenu težinu.

Kronološka

Aktivnosti sa kronološkim sadržajima, za zavičaj su značajni po logičnom redoslijedu povijesnih zbivanja od starijih prema mlađim vremenima. To je, zapravo “kronika događanja”! Iako čitalački monotona, ona je ipak temelj svih kasnijih analiza i sinteza, jer za svaku temu, iz tako složene arhivske građe, može se “izvući” i logika razvoja tih tema ponaosob. Takvim načinom, nastala su i do sada u ovom članku ispisana prtethodna potpoglavlja glavnog poglavlja. Ovo posljednje potpoglavlje, zapravo je neka vrsta novije povijesti Valpovačkog parka i Dječjeg vrtića “Maza” Valpovo.

Kroz jesen 2013./14. godinu, djeca su sakupljala stari papir, lišće, baterije i plastični otpad, odrađivali likovne aktivnosti, mijesili kruh i pecivo, dočekivali roditelje i djecu pogačom i solju, posjetili pekarnicu, pripremali “turšiju”, pravili kompot, pekmez i štrudlu, posjetili voćnjak jabuka i sudjelovali na lutkarskoj predstavi “Zlatni planet”. Zatim su priredili isti tip aktivnosti na temu “Našim šorom pekmezi mirišu”, pa sudjelovali na eko-sajmu, pa s djecom iz belišćanskog vrtića sklapali “eko-prijateljstva”, pa pripremali kompostište i mini-vrt, organizirali eko-patrolu i u Belišću sudjelovali na festivalu bundeva. Jesen je i doba izlaganja dječjih likovnih radova, uređivanja glavnog i promjenljivog eko-panoa, posjećivanja rasadnika ukrasnog bilja i cvijeća, upoznavanja vozila i strojeva za čišćenje grada. Svjetski dan nepušenja obilježili su zamjenjivanjem cigarete pušača jabukom, a Dan sjećanja na Vukovar kaširanjem “Vukovarske golubice”. Održan je i sastanak eko-odbora, te snimanje spota “Kiseljenje kupusa na tradicijski način”. U plasteniku se brala salata, obilježavao se Dan grada promatranjem izložbe fotografija “Kroz prošlost i sadašnjost Valpova”, izradom grba i zastave grada, te reciklirane slikovnice “Legenda o Bijeloj Gospi”. Običajima u došašću posvećena je raznim aktivnostima posebna pažnja, a također i slavonskim tradicijskim običajima blagoslova za Badnjak.

Zimu 2014. godine, “Mazini” vrtićarci provode izradom kućica za ptice i njihovim hranjenjem, izlaganjem svojih rezultata rada pisanim medijima, eko-patroliranjem i upozoravanjem na štednju struje, vode i topline, te zbrinjavanjem božičnih jelki s korijenom do proljetne sadnje. Nadalje, dječje aktivnosti obilježavaju igre, pjesme i priče o vremenskim prilikama, mjerenja temperatura termometrom, upoznavanja parka i šume tj. listopadnog i zimzelenog drveće, upoznavanja skrovišta nekih životinja, te scenska improvizacija “Tko još spava zimski san?”. Za fašnik u Slavoniji teme su “Pokladnice i fine slastice”, maske od otpada, poklade u vrtiću, radionice s roditeljima i gradski karneval. Za Svjetski Dan rijeka i voda fotografirana je rijeka Karašica, kroz igru opažano je što pluta – što tone, eksperimentiralo se isparavanje i smrzavanje vode, mikroskopiralo se i utvrđivalo “Zdravu i bolesnu kapljicu”, pričalo, pjevalo, crtalo i izlagalo sve o vodi.

Prvi dan proljeća ujedno je i Svjetski dan zaštite šuma! Priroda se budi! Vrtićarci šeću parkom i šumom, promatraju visibabe i cicamace – vjesnike proljeća, posjećuju voćnjak u cvatu, sade povrće, uređuju cvjetnjake, beru maslačak i prave med, a jagode – slasno jedu! Za Dan planeta Zemlje izrađuju letke i plakate, šeću gradom i dijele ih, nose transparente, uređuju okoliš vrtića, likovno se izražavaju na papirnim kutijama, posjećuju Stari i bolesni hrast u parku – smbol “Maze” vrtića! Nije im bilo mrsko ni sudjelovanje na osječkom “Malom festivalu znanosti”, ni prikupljanje prirodnog bilja za bojanje pisanica, ni uskrsna radionica, kao ni predstava “Eko-zeko”, pa ni pečenje kruha u krušnoj peći i blagoslov Uskrsnog kruha. Od otpadnog materijala izrađuju “Sunčev sat”, u Belišću posjećuju gradsko smetište, a za Dan vatrogasaca saznaju za sv. Florijana i važnost vatrogasaca za prirodu i ljude, slušaju istinitu priču iz prošlosti “Valpovo gori”,te provjeravaju stanja oko vrtića i unutar vrtića. “Zavičaj i mi” tema je koju mali vrtićarci savladavaju posjećivanjem selskog gospodarstva, tvrđave-dvorca, zoološkog vrta, muzeja i etno-kuće. Napokon stiže i 24. svibanj, Europski dan parkova, ali i – Eko-dan vrtića “Maza”! Djeca odabiru najljepše stablo, crtaju i slikaju cvijeće u parku, uče o ljekovitosti, ugodnosti i kvaliteti drveta njihovog vrtićkog simbola – hrasta! Održavaju predstavu “Smješkica za osmjeh”, te slušaju legende i pjesme o hrastu. Sastaju se članovi eko-odbora, a za Svjetski dan športa održavaju se eko-športske igre, “Mala olimpijada”, biciklijada i romobilijada. Izradom plakata i transparenata, brigom za cvijeće, uređivanjem okoliša vrtića, proučavanjem čiste i zagađene strane rijeke Karašice i likovnom izložbom u vrtiću, obilježen je Svjetski dan zaštite okoliša – 5. lipnja! I na kraju, pred zasluženi ljetni raspust, završna je likovna izložba dječjih eko-uradaka.

Dakle, dječje aktivnosti sa kronološkim sadržajima, za zavičaj imaju prvorazredno značenje, jer bude sjećanja na prohujalo vrijeme i potiču obnovu “zavičaja mišljenja” kao povijest, u ovom slučaju – noviju!

Spontanost!

Starija povijest Valpovačkog parka i Dječjeg vrtića “Maza” Valpovo, prikazana u ovom poglavlju, simbolizira neku vrstu spontanog razvoja (Sl. 5, 7-9) tog jedinstvenog geografskog sustava, a istovremeno i treći od mnogih do sada postavljenih ciljeva razvoja vrtićke djece. Taj razvoj, ne smije gušiti slobodu kreativnog stvaralaštva, već mora, uz određene korekcije, tu spontanost oblikovati u jedinstvenu estetsko-intelektualnu ukusnu cjelinu u kojoj se, poput “belkanta” u glazbi, “kultura lijepog ponašanja” i “kultura istinskog spoznavanja” međusobno tako stapaju, da ih svim svojim bićem živiš kao – č o v j e k !

Ne kaže se uzalud da je “povijest učiteljica života” (Historia est magistra vitae!). Upravo ta spontanost – svojevoljnost, imala je kroz povijest veliki značaj, posebno tamo gdje je nedostajala ona maloprije spomenuta estetsko-intelektualna ukusna cjelina. Da je bilo drugačije, možda se svi oni silni ratovi ne bi ni pojavili, a burna prošlost bila zamjenjena toliko željenim – mirom! Zato, pošteno odgajanje i obrazovanje mora prevladati, a zlokobno mrcvarenje i zaglupljivanje hitno prestati. No, iz glava ne i nestati!

Tako će za ovu prigodu biti dovoljno reći samo to, da je početak nastajanja V a l p o v a č k o g p a r k a i početak 19. stoljeća, kada je valpovački vlastelin Josef Ignac Prandau gradio novi barokni dvorac i oko njega engleski park, nakon što mu je iz stare na novu godinu 1801./1802. izgorio stari dvorac. Josefov sin Gustav, na svom veleposjedu, unaprijedio je vrtlarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo, te tako 1867. g. u parku sagradio staklenike za uzgoj ananasa, limuna i naranči, te ostalog tropskog voća, kao i ukrasnog bilja i ranog povrća. Nakon smrti Gustava, 1885. godine, vlastelinstvo Valpovo prelazi na grofove Normann-Ehrenfels, po ženskoj liniji. Normani su držali imanje sve do potpune likvidacije, 1945. godine. U Drugom svjetskom ratu park je bio djelomično oštećen; posječeno je mnogo stabala crnog bora za smještaj teškog naoružanja. Nakon rata, park je, zajedno s vlastelinskim dvorcem, postao
društvena svojina tj. vlasništvo općine Valpovo. Do 1946. godine njime je upravljalo Zemaljsko poljoprivredno dobro u Valpovu, koje je uklonilo dekorativne biljke iz staklenika i umjesto njih uzgajalo povrće. Od 1946. do 1956. g. upravu parkom preuzima Gradski narodni odbor Valpovo. U to vrijeme, 1954. g., uništena je vrtlarija zbog nerentabilnosti, a prostrani masivno građeni staklenici do temelja su porušeni. Valpovačko Društvo prijatelja starina preuzelo je upravljanje parkom 1956. godine, a njegovi članovi dali su inicijativu za njegovu zaštitu Konzervatorskom zavodu u Zagrebu, uz priloženu dendrološku snimku i projekt ing. Silvane Seissel za novo uređenje. Nešto kasnije, 1958. godine, izdano je rješenje kojim se ovaj park proglašava prirodnom rijetkošću. U vrijeme dok park nije bio zaštićen, iz pejzažnog dijela, u blizini šume, namjerno je posječeno oko 60 smreka, mnogo crnih borova, a sječom je potpuno uništen i stoljetni drvored divljeg kestena. U srpnju 1956. godine veliku štetu parku nanio je vjetar orkanske jačine, uništivši preko 30 stabala crnog bora, dva močvarna čempresa, te oštetio krošnje mnogih stabala. U dijelu parka izdvojenom za gradnju sportskih objekata, posječeno je oko 50 hrastova, brijestova, lipa i tridesetak crnih borova. Od 1960. do 1967. godine park je bio u nadležnosti Komunalne ustanove općine Valpovo, a zatim Mjesne zajednice Valpovo. Na osnovi Zakona o zaštiti prirode, 1961. godine proglašen je hortikulturnim spomenikom vrtne arhitekture. Za održavanje parka od 1958. do 1987. godine zaslužan je njegov upravitelj i vrtlar, gospodin Ivan Fuderer (“Hanzika”), koji je pomladio i floristički obogatio park u skladu s postupnim ostvarivanjem plana novog uređenja. Danas park održava gradska komunalna služba i još uvijek ima isti zakonski zaštitni status, samo promijenjenog naziva u – spomenik parkovne arhitekture. U posljednje vrijeme, preuređuje se u skladu s novonastalim idejama o očuvanju povijesnog. Ne prepuštajmo ga sthiji! O njemu ovisi i budućnost zavičaja!

Uvjeti za otvaranje v r t i ć a u V a l p o v u stvaraju se 1964. godine. Ranije je postojalo “Zabavište u Valpovu” (vodila ga je poznata pjevačica slavonskih narodnih pjesama gospođa Mandica Đuranić!), a prije toga njemačko dječje zabavište tj. špilšul (vodila ga je gospa Švager!). Spomenute godine osnivaju se tri grupe djece pri Crvenom križu. Samostalni vrtić Organizacija udruženog rada “Stjepan Petnjarić” Valpovo postaje 1973. godine. Dvije godine kasnije za direktoricu je izabrana gospođa Ana Vukobratović. Zgrada vrtića izgrađena je 1977. godine i ima pet grupa djece. Nakon dvije godine vrtić ulazi u sastav Radne organizacije Centra odgoja i osnovnog obrazovanja Valpovo kojoj je direktor gospodin Stjepan Brezovac. Tek 1991. godine postaje samostalni Dječji vrtić “Maslačak”. Na godinu ravnateljicom postaje gospođa Marijana Ružić. Grad Valpovo osniva vlastiti Dječji vrtić “M a z a” 1998. godine. Privremeni ravnatelj ustanove u osnivanju bio je gospodin Đuro Glavaš. U mjesecu studenom iste godine za vršitelja dužnosti imenovana je gospođa Svjetlana Cvenić, diplomirana pedagoginja, koja još uvijek obavlja ovu zadaću. Vrtić je programe i rad prilagođavao potrebama roditelja, suvremenoj obitelji i razvojnim mogućnostima djece, što je rezultiralo zavidnom razinom. Djeca osvajaju prvo mjesto na Olimpijskom festivalu dječjih vrtića, sudjeluju na akademijama povodom Dana grada i na svim aktivnostima u organizaciji Društva Naša djeca. Vrtić je ušao u proceduru proglašenja “eko-vrtićem” i dodjele “Zelene zastave” Republike Hrvatske, a za dosadašnji rad je 2015. godine zaprimio “Zelenu povelju” Osječko-baranjske županije. Ne prepuštajmo ih stihiji! O njima ovisi i budućnost odraslih!

Zaista – previše! Svaka čast!

Trebalo je sve to izdržati! Autori ovog članka već su i od pisanja umorni! Iskreno se nadaju da cijenjeno čitateljstvo neće odviše zamjeriti, ako se pri ovom plemenitom činu predstavljanja Valpovštine kao milog nam zavičaja i predškolske ustanove kao živog nam izričaja, potkrala kakva greška ili neistina! Svjesni su, da je to moguće i uz najbolju volju i napor da se nedostatak izbjegne. No, što je – tu je! Arhivska građa aktivnosti Dječjeg vrtića “Maza” Valpovo je preobilna, a studioznih analiza gotovo ni nema! Ova priča, temeljena prvenstveno na podacima iz 2013./14. godinu, samo je pokušaj jedne sinteze letimično analitički uočenih podataka, i nikako ne smije biti preozbiljno shvaćena, jer joj to i nije namjera, a što se za rad i trud, baš ne bi moralo reći! Zato će autori biti sretni, kao ona mala dječica na počeku članka, ako su i malo zagolicali maštu ozbiljnijih i kvalitetnijih istraživača ranog i predškolskog
odgajanja i obrazovanja za eko-socijalni održivi
razvoj s namjerom i njihovog uključivanja u proces postizanja konačnog cilja – sretno dijete!

Pa, neka tako i – ostane!

Izvori:

2015. Bez odgoja nema čovjeka. Danica 2016., Hrvatski katolički kalendar, HKD Sv.

Jeronima, Zagreb, 135: str. 107-113

(R a z u m, R.)

2015. Jedna pedagoško – biološka suradnja u Dječjem vrtiću Maza Valpovo.

Valpovački godišnjak, Ogranak Matoce hrvatske Valpovo, Valpovo, 20: str. 96-116

(C v e n i ć, S. i Z. P a v l o v i ć)

2015. “Maza – Vaza” Valpovo. Danica 2016., Hrvatski katolički kalendar, HKD Sv.

Jeronima, Zagreb, 135: str. 85-90

(C v e n i ć, S.)

2014. Dječji vrtić “Maza” u Valpovačkom parku. Valpovački godišnjak, Ogranak

Matice hrvatske Valpovo, Valpovo, 19: str. 46-54

(C v e n i ć, S. i Z. P a v l o v i ć)

2014. Program za poticanje i razvoj ekološke svijesti djece ranog i predškolskog

uzrasta u Dječjem vrtiću Maza Valpovo. Ekološki program i program odgoja

za održivi razvoj. Dječji vrtić Maza Valpovo, Valpovo: str. 1-20

(C v e n i ć, S.)

1990. Što su zadaci ekologa, a što ekologista. Ekološki glasnik, A. Pelivan, D. Lomnica,

1, 1-2: str. 32

(K e r o v e c, M.)

1989. Ekologija biljaka. I dio – Idioekologija. Svjetlost, Sarajevo: str. 1-248

(L a k u š i ć, R.)

1977. Odgoj i obrazovanje u dječjem vrtiću. Pedagoško – književni zbor, Zagreb.

(D o š e n – D o b u d, A.)

1972. Opća biologija za gimnazije. Školska knjiga, Zagreb: str. 1-184

(K o p o r c – Ž i v k o v i ć, D.)

P R I L O Z I

Sl. 1 – OSIM ODE VALPOVU, PARKIĆU,

IMAMO I “PRIČU O VRTIĆU”.

Sl. 2 – VRTIĆ NAM JE SRETNA “MAZA”,

A PERIVOJ – CVJETNA “VAZA”!

Sl. 3 – MI SE DJECA IGRATI VOLIMO,

BORITI SE – AKO SE NAMOLIMO.

Sl. 4 – RANU JESEN NA OLIMPIJADI,

UPIJAMO DOK SMO JOŠ ‘TE MLADI.

Sl. 5 – SRCE PUCA, “OLUJA” SE SPREMA,

PLEMENITA DUŠA MIRA NEMA.

Sl. 6 – KASNA JESEN PORUKE NAM ŠALJE:

“DJECO, DRAGA, AJ ‘TE DALJE, DALJE…!”

Sl. 7 – MI BI IŠLI, AL’ NAM NI” PO VOLJI,

U LISTINCU SVE SMO BOLJI, BOLJI…!

Sl. 8 – OSTAJEMO JOŠ KOJI TRENUTAK,

KRENUT ĆEMO KAD’ STIGNE NAPUTAK.

Sl. 9 – VRATI´ Ć’MO SE PUNI SVJEŽEG ZRAKA,

PUHAT ĆEMO DO CRNOGA MRAKA.

Sl. 10 – NEK’ SE JESEN S NAMA NE IGRAVA,

MI VOLIMO I CRVA I MRAVA.

Sl. 11 – NAŠ JE MOTO: U PRIRODI BITI!;

DOBRO JESTI, A BOG’ ME I PITI.

Sl. 12 – I “DUHOVNA HRANA” DOBRO DOĐE,

KAD’ MUZEJU POSJETA NAM PROĐE.

Sl. 13 – VRAĆAMO SE OPET PUNI SVEGA,

SJEĆANJIMA NA SEBE I NJEGA.

Sl. 14 – VRTIĆ NAM JE U TUROBU PAO,

ŠTO NAS NEMA – JAO! JAO! JAO!

Sl. 15 – ZIMA STIGLA, MIR I SPOKOJ DUŠI,

TEK PONEKAD RITAM NAM SE RUŠI.

Sl. 16 – PROLJEĆE JE! – IGRA OPET BUJA,

BORBE NEMA! – KRIVA JE “OLUJA”.

Sl. 17 – NESTALA JE, PA SMO SADA SRETNI,

JER SPORTAŠI NISMO JAKO SPRETNI.

Sl. 18 – SAD UMILO SPAVANJE NAM GODI,

“HVALA LIJEPO!” – ŠTO NAS MAMA RODI.

Sl. 19 – KAD “UBOGO” SUNAŠCE ZAGRIJE,

MAŠTA KRENE KAO I RANIJE.

Sl. 20 – IGRATI SE PO JOŠ KOJI PUTA,

MORAT ĆEMO! – TETA NAM JE LJUTA.

Sl. 21 – “K’O BAJAGI!” – SAM’ SE TAKO KAŽE,

JER SVAK ZNADE, DA DIJETE NE LAŽE.

Sl. 22 – AK’ JE DRUK’ĆE, NEMOJTE SE JEDIT,

DJECA ZNADU KAK’ JE TEŠKO SJEDIT.

Sl. 23 – ZATO CVJETNI BRČKAMO PO “VAZI”,

I HRLIMO NAŠOJ SRETNOJ “MAZI”!

Sl. 24 – SPORTSKE IGRE PREPUŠTAMO LJETU,

NAŠU PRIČU “SVEKOLIKOM SVETU”.

Sl. 25 – UZVIŠENU PJESMU O DJETETU

DARUJEMO – “VALPOVAČKOM LJETU”.

(Izvori fotografija: Foto: Z. Pavlović, 12.05.2014. (Sl.1,2,19-23), 10.09.2014. (Sl.3-5), 09.11.2015. (Sl.6-9), 03.11.2015. (Sl.10), 04.11.2015. (Sl.11), 21.11.2014. (Sl.12), 17.11.2015. (Sl.13-14), 09.02.2015. (Sl.15), 20.03.2015. (Sl.16-18), 26.06.2015. (Sl.24), 29.06.2014. (Sl.25)).