Sve do otprilike petnaestog mjeseca dijete veliku i malu nuždu obavlja automatski. Ne zna kada će je obaviti, ne zna da ju je već obavilo. Zato ne treba žuriti. Bez djetetove fiziološke zrelosti i emocionalne spremnosti na suradnju, kao i bez roditeljskog strpljenja i dobrohotnosti, neće biti ni uspjeha. Preuranjenost, prisila, grdnja i kazne izazvat će kod djeteta protivljenje, usporavanje prirodnog tijeka kontrole pražnjenja mjehura i crijeva, pa i ozbiljnije probleme koje nitko ne želi.

Kada započeti?

Vi kao roditelj morate biti spremni posvetiti vrijeme i strpljenje za podršku djetetu tijekom cijelog dana u trajanju od oko 2-3 mjeseca. Većina roditelja odlučuje se za ovaj „posao“ tijekom ljetnih mjeseci kad su na godišnjem odmoru i kada je dovoljno toplo da ne moraju brinuti hoće li se dijete prehladiti ako bude u mokrim gaćicama.

DIJETE JE SPREMNO KADA PRIMIJETITE BAREM NEKOLIKO OD OVIH ZNAKOVA:

• Ima normalnu, redovitu stolicu
• Ima duže periode kada je suho
• Svjesno je da je već obavilo nuždu
• Vidljivo pokazuje da obavlja nuždu (umiri se, pravi grimase i sl.)
• Pokazuje interes za korištenje WC-a
• Koristi riječi za veliku i malu nuždu
• Smeta mu puna pelena i sviđa mu se biti u gaćicama

 

Još nekoliko savjeta:

• Od najranije dobi treba privikavati dijete da se ugodnije osjeća u suhim pelenama. Ako  se navikne na mokre pelene teže razvija osjećaj za mokru ili pokakanu pelenu.
• Ako dijete na tuti ne obavi nuždu za 5 minuta, nemojte ga prisiljavati da sjedi dok ne obavi nuždu.
• Kada ste jednom započeli s odvikavanjem od pelena vjerojatno će se povremeno dogoditi uprljane gaćice. Tada nemojte dijete zbunjivati vraćanjem na pelene.

 

ODVIKAVANJE OD PELENA

• Recite djetetu kad idete na WC i što ćete tamo raditi – koristite iste izraze kao i za njegovo obavljanje nužde.
• Izaberite termine koji su vama prihvatljivi (npr. piškiti, kakati)
• Možete mu dopustiti da s vama uđe u WC, da vidi mokraću i stolicu u WC školjki, da povuče vodu.
• Važno je da se ponašate prirodno i ne činite ništa što je vama nelagodno.
• Imajte pri tome na umu da malo dijete nema naše pojmove prljavog, gadljivog i sl. Njemu je sve novo i zanimljivo.
• Kad ga presvlačite pokažite djetetu njegovu mokru ili pokakanu pelenu, istresite pred njim stolicu iz pelene u WC i zajedno bacite pelenu.
• Najavite djetetu da će i ono kad bude veće ići na tutu ili WC i da mu neće trebati pelene.
• Nabavite stabilnu noćnu posudu (tutu, kahlicu) na koju dijete može lako sjesti, udobno sjediti i samo ustati.
• Objasnite djetetu čemu služi posuda, da će u nju piškiti i kakati kad to bude poželjelo.
• Postavite kahlicu u ugao njegovog uobičajenog prostora za igru – mora mu biti vidljiva i dostupna.
• Lutka i medo mogu također sjediti na kahlici. Jedino mu ne dopustite da je koristi kao šešir! :)

 

MONTESSORI ODVIKAVANJE OD PELENA

 

Kako biste upotpunili doživljaj, evo i nekih rečenica koje preporučuju Montessori treneri, a kojima možete ohrabriti dijete na izlazak iz pelena, ali prema fazama odvikavanja. No, ovi stručnjaci preporučuju da s djetetom preskočite fazu tute i da ga odmah navikavate na wc. Pa, uživajte!

 

Kako zapravo djeca kontroliraju svoje fiziološke potrebe i sama odlučuju kada će ih obaviti, jezik koji koristite u komunikaciji na tu temu vrlo je važan. Vaš cilj, kao roditelja je, zapamtite, potaknuti njihovu samostalnost i neovisnost, a da pritom ne isprovocirate negativan stav, bilo kakav osjećaj srama ili neuspjeha.

 

1. ‘Tvoja je pelena mokra, hajdemo je promijeniti!’

 

Učiti djecu da budu svjesna svojega tijela i da razumiju kako obavljaju „piškenje“ i „kakanje“ treba početi još od njihova rođenja. U prvim mjesecima toliko vremena provedete mijenjajući pelene, a to je prilika da pomognete djetetu da postane svjesno zašto to činite, kako bi bili čisti i osjećali se ugodno.

 

Iz Montessori perspektive, trebali biste izbjegavati negativan rječnik dok mijenjate pelene. Govoriti kako je ‘odvratno’ i ‘smrdljivo’ može utjecati na to kako dijete doživljava svoje fiziološke potrebe.

 

Promjena pelena

Vrlo rano djeci objašnjavajte što činite dok mijenjate pelene, a kod starijih beba, od 6. mjeseca nadalje, uključite dijete da sudjeluje u ovoj aktivnosti, primjereno svojim motoričkim vještinama.

 

2. ‘Već možeš hodati. Predlažem da promijenimo pelenu dok stojiš’

 

Čim vaše dijete postane dovoljno stabilno da može stajati, Montessori stručnjaci preporučuju da mijenjate pelenu dok stoji. Dok to činite, neka se dijete pridržava za kadu ili naslonjač ili rub kreveta.

 

Preporučuje se mijenjanje pelena u kupaonici ili toaletu, kako bi se dijete počelo privikavati na okruženje.

 

3. ‘Molim te, skini hlačice!’

 

Kada dijete svlada stajanje, vrijeme je da ga ohrabrite na samostalno presvlačenje. Ova je vještina važna, pogotovo u situaciji kad se mora samo skinuti da bi na vrijeme obavilo nuždu.

 

4. ‘Želiš li sjesti na toalet?’

 

Prema Montessori pristupu, dijete možemo pitati ‘želi li na wc’ tek onoga trenutka kada samostalno može sjesti na njega i ustati.

 

Čak iako odbije, dobro je pitati svaki put kad im mijenjate pelenu. Tako će se početi navikavati na korištenje toaleta.

 

Iako je svako dijete priča za sebe, većina djece počinje pokazivati zanimanje za vršenje nužde u toalet između 12. i 18. mjeseca života. Samo nemojte vršiti pritisak na dijete, dajte mu priliku i vrijeme da istražuje.

 

5. ‘Vrijeme je za korištenje toaleta.’

 

Kako raste djetetov znatiželja i sposobnost da koristi toalet, počnite izgovarati rečenicu: ‘Vrijeme je da počneš piškiti i kakati u wc’. Većina će todlera automatski reći ‘ne’, a vi nikako nemojte inzistirati.

 

Predstavite mu odlazak na toalet kao mogućnost za istraživanje. Pitajte ga svaki put dok mijenjate pelenu želi li isprobati toalet.

 

Pretpostavite kada ima potrebu obaviti nuždu, na primjer, ujutro nakon buđenja i nakon obroka, pa ponovite pitanje.

Ako dijete odbije, dajte mu ograničen izbor: ‘Možeš ići na wc sada ili kasnije, kada završiš igru’.

Ili pokušajte rečenicom: ‘Vidim da nisi spreman/a. Vratit ću se za 3 minute pa ćemo pokušati opet!’

 

6. ‘Piškio/la si u wc baš kao mama i tata’

 

Montessori pristup ne uključuje kazne, nagrade niti posebno pohvaljivanje. Previše pohvala može dijete staviti pod prejak pritisak, što može prouzročiti anksioznost i stvoriti otpor.

Radije djetetu stavite do znanja kako ste primijetili da je obavilo nuždu u toalet, bez previše emotivnog uživljavanja.

 

7. ‘Sad si spreman/a za gaćice’

 

Promatrajte svoje dijete. Nije svako dijete spremno za odvikavanje od pelena samo zato što je ušlo u dob kada to učini većina djece. Spremnost se očituje u sljedećim znakovima:

 

• Pelena je suha duže vrijeme u danu.
• Sposobnost da dijete samo skine i navuče hlačice.
• Zainteresiranost za toalet.
• Ako vam dijete kaže da treba novu pelenu, da se popiškilo ili pokakalo.
• Jednom kada krenete u odvikavanje, ustrajte do kraja u tome. Za dijete je zbunjujuće ako mu ponovno vraćate pelenu (ako ste kod kuće, dijete je bez pelena, a za izlazak iz kuće mu vraćate pelenu).

 

Ako je moguće, prvih nekoliko dana ostanite kod kuće i podsjećajte dijete svakih 45 minuta na korištenje wc-a.

 

8. ‘Hlače ti izgledaju mokre, vrijeme je da se presvučemo.’

 

Iako vaše dijete uspješno stigne na wc dok je u gaćicama, možda će mu ‘pobjeći’ dok je potpuno odjeveno. Ne uzrujavajte se oko toga niti dopustite da dijete osjeti kako je nešto ‘loše’ učinilo. Samo naglas izgovorite što vidite i pomognite djetetu da se presvuče.

 

Također, uključite dijete u proces čišćenja nakon što se popiškilo po podu, neka vam doda maramice, donese suhe gaćice i hlačice i sl.