U Dječjem vrtiću Maza Valpovo, već se godinama provode PROJEKTI kao oblik učenja i suradnje djece.

Koncept projektnog učenja potiče prirodnu radoznalost djece, omogućava djeci poticanje međusobne interakcije, propitivanje, povezivanje, rješavanje problema, refleksiju i sl. Pretpostavka projektnog učenja je da su djeca slobodna, istraživači i znanstvenici. Njihove aktivnosti ne smiju biti ograničene. Osobito je važno da se djeci omogućuje sloboda izbora aktivnosti kao i partnera u procesu učenja. Potrebno je da se osiguraju neizravni oblici potpore učenju djeteta koji potiču njegovo samostalno otkrivanje, razmišljanje i rješavanje problema. „Osnovni ciljevi rada na projektu u predškolskoj dobi su stjecanje određenih znanja i predodžbi; razvijanje sposobnosti te usvajanje određenih vještina i poticanje uspješnijeg socio-emocionalnog razvoja djeteta“ (Mlinarević, 2009:32). Prema Rajić (2016) poticajno ozračje u skupini i u vrtiću, veliki izbor materijala koji je na raspolaganju djeci, aktivnosti i igre koje su im zanimljive, mogućnost izbora prostora pa čak i drugih odgojitelja i skupina presudne su za ovakav način rada-rad na projektu. Uloga odgojitelja u projektu je stvaranje organizacijskih preduvjeta koji potiču samostalnost, slobodu i kreativnost u aktivnostima djece.  Preuzimanjem neizravne uloge odgojitelji pružaju potporu djeci u stjecanju samostalnosti i autonomije.

U odgojno-obrazovnoj praksi projekt se provodi ovim redoslijedom:

1. Određivanje teme projekta: kao neposredni poticaj za rad na projektu uzima se bilo koji događaj ili situacija koji su pobudili dječju znatiželju i interes. Tema projekta mora biti važna djetetu.
2. Određivanje cilja i zadataka projekta: odgojitelj određuje cilj, tj. ono što radom na projektu djeca moraju postići. Dobro je unaprijed razraditi još neke specifične zadatke koje djeca mogu ostvariti, a koji pridonose razvoju njihovih sposobnosti, vještina i znanja.
3. Izrada plana projekta: izrađuje se u suradnji s djecom. Razgovorom ih se potiče na iznošenje što više ideja o tome kako mogu istražiti postavljeni problem, što sve mogu učiniti, tko im može pomoći izvan vrtića. Ne izrađuje se cjelokupni plan.
4. Provođenje projekta: rad na projektu odvija se kroz razgovore i veliki broj različitih aktivnosti. Ključne dijelove razgovora i aktivnosti djece najbolje je planirati po danima, kao i način bilježenja aktivnosti. Nastoji se ostvariti plan, ali ga se stalno širi i bogati novim aktivnostima koje iniciraju djeca. Djeca mogu prekinuti neku aktivnost kada to požele.
5. Vrednovanje postignuća: odgojitelj procjenjuje koliko je tema obrađena i da li je postignut postavljeni cilj. On mora o urađenome porazgovarati i s djecom, te doznati i njihovu procjenu uspješnosti rada (što su naučili, koliko im je bilo zanimljivo, što im je bilo najteže, itd.).

U nastavku pogledajte IZLOŽBU PROJEKATA ODGOJNIH SKUPINA NAŠEG VRTIĆA.